bucka1
04.06.2007., ponedjeljak
Zapelo je!
|
Moram Vas obavijetii da sam zapela. Griješila sam priznajem, samo sam čovjek. Htjela sam onako hvalisavo pisati na ovom postu o svojim uspjesima o svojoj čvrstoj volji i jakom karakteru. Ali nisam. Ništa od toga nisam. Mogla sam tu sa strane pisati brojke nekih izmišljenih izgubljenih kila, čitati vaše komentare u kojima mi dajete podršku u kojima mi čestitate. Zašto tajiti možda čak i da mi malo zavidite. Sve je to dio ljudske taštine. Ali evo stojim na mjestu. Ne mrdam. Kile su se zacementirale. Ne idu dolje. Ljutim se na samu sebe kao i toliko puta do sada i opet govorim "idemo ispočetka". Ovih dana mi je život prilično zbrkan, stalno sam na relaciji između tri grada, ne znam gdje uvečer zaspim i gdje se probudim. Hranim se gdje stignem i kako stignem, svjesna da je to pokvarilo cijeli moj plan mršavljenja. Ali evo dok ovo pišem volja mi raste i krenuti ću opet ispočetka. Na kraju krajeva u mjesec dana sam ipak skinula 3 kg. Ne dam se ja... Još nisam počela vježbati, ali to imam ozbiljno u planu... Nabavila sam i neke rekvizite, kupila sam ono čudo što se zove Orbitrek . razmišljam o upisivanju na aerobic. Problem je jedino što je sad kraj sezone, pa uglavnom sve fitness sale preko ljeta ne rade. Drž'te mi fige. Svima pusa i idemo dalje! |
- 18:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
24.05.2007., četvrtak
Ipak se kreće
|
Dragi moji da vas izvijestim da sam uspjela još jedan kg dolje. Sada je vaga na 114,3 .Teško je teško... U međuvremenu sam bila na putu, upoznavala sam ljepote Španjolske. Madrid na mene i nije ostavio neki poseban dojam, preglomazan, puno vremena se gubi u podzemnim željeznicama, u gradskom prometu. Nekako mi manji gradovi bolje leže, možda zato što i sama živim u manjem gradu... kad ti je sve blizu na 15 minuta i posao i dućani i dječji vrtić i bolnica i kino i kazalište i gradska plaža onda se navikneš da vrijeme trošiš puno korisnije. Nema praznog hoda, nema odlaska sat vremena ranije da bi stigao do cilja... sve je dostupno za 15 minuta. Madrid je inače lijep i veličanstven, Prado muzej je ogroman i kao i svaki veliki muzej obično je premalo vremena, previše toga bi htio vidjeti i onda ti se sve izmiješa. Ja već imam uhodanu tehniku obilaska muzeja. Kupim knjigu o muzeju i pošto su u knjizi obično najvažniji eksponati, onda ciljano samo to tražim... ako mi se posreći pa dođem ponovo u isti grad ili muzej poslije godinu dvije ili više onda pogledam iste eksponate, ali i ostale stvari. Ako ne hvala Bogu, ostaje mi knjiga za obnavljanje uspomena. Da bi neki grad doživio kao emociju trebaš se u njega vraćati... Jako volim putovati i trudim se kad god imam vremena i novaca negdje zaprašiti i upoznati neki novi kraj ili ponovo uživati u nekom već poznatom prostoru. Volim lutati i po Hrvatskoj po principu "zamisli jedan grad i tamo kreni"... Što se tiče dijete obzirom da sam bila na putu bilo je pogrešaka. Ali ujutro sam ostala kod doručka iz UN-ke, voće i ništa drugo. To mi je sada već postala navika. Ja zapravo ranije nisam nikada ništa ni doručkovala, pa je ovo bio dodatak i promjena u mom načinu života. Ručak i večera su bili grešni, priznajem, ali na putu si, moraš probati specijalitete kraja u kojem si... Krize su i dalje uvečer...ali skoooro 3 kg manje su za sada dobra motivacija da izdržim...Ipak se kreće. A sada se vraćam na posao, godišnji odmor je završio, mentalno sam regenerirana da mogu izdržati nove stresove... preživjeti ću... Držim fige svim onima koji su na dijeti, a drž'te i vi meni. Cilj: do 1.6. doći na 113 kg. Vaša Bucka |
- 14:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #
11.05.2007., petak
|
Evo ipak je krenulo. Kila i po manje. Prošlo je teških deset dana vježbanja karaktera, razmišljanja. Moram biti poštena prema sebi, nisam se držala striktno svih pravila, npr. iza mesnog dana sam uzela voćni dan jer mi je tako bilo zgodnije se organizirati. Nisam pila dvije litre vode na dan, to još moram usvojiti kao gradivo, jer inače do sada nisam pila puno tekućine. Mali, mali pomak na suknji i na hlačama oko struka: nisu više onako napete. Ono najvažnije što sam poštivala to je da nisam miješala namirnice, da se nisam za užinu zatrpavala kojekavim smećem, da sam ujutro jela voće... I stvarno se bolje osjećam, nemam težine u trbuhu. Kriza ima naročito uvečer, jedno večer sam pala na ispitu karaktera i pojela sendvič s pršutom... bio je tako fino slan i slastan, ali sam se odmah pokajala, jer sam cijelu noć bila žedna. Biti će još pogrešaka, ali sam svaki put razmišljala o članovima karakter kluba i kako se želim pohvaliti pred onima koje su uspjele u ova tri mjeseca smršaviti da nas ima još koje to jako žarko želimo. Lakše je zajednički se boriti protiv istog neprijatelja. A debljina je naš neprijatelj, naša kronična bolest. Zašto ne priznati sebi da sam kronični bolesnik. Ako ima kroničnih alkoholičara, kroničnih narkomana, kroničnih pušača, onda nas ima i kronično debelih. Čitam nešto po novinama kako se u Engleskoj skuplje naplaćuju medicinske usluge debelima i pušačima. Kao "sam si odgovoran za svoje stanje..." Pa se razmišlja skuplje naplatiti avionsko sjedalo debelima i sl. Što znači biti emocionalni izjelica? Putem hrane i osjećaja zadovoljsta koji ti hrana pruža ispuniti emocionalnu prazninu u sebi, glad za ljubavlju. To je onaj trenutak uvečer kad sjediš i gledaš TV i sjetiš se npr. da bi mogao pojesti nešto slatko. Onog časa kad si to pomislio gotovo je... najprije sebi kažeš: ne neću... onda dalje misliš na čokoladu ili neke fine čokoladne napolitanke ili sladoled. Još dok si bio u dućanu sve si to kupio s namjerom da potamaniš... Onda opet kažeš neću... i nakon par tih "neću" najednom se nađeš s čokoladom ili sladoledom u krilu kako jedeš. U tom momentu ne razmišljaš da si pogriješio. Osjećaj ugode je prevelik, zadovoljstvo sitosti je prejako, emocionalna praznina se tog momenta ispunila. Nekad jedeš do prežderavanja, tek onda mozak dobije impuls iz želuca , tek onda ti nastaje osjećaj pretrpanosti u želucu i pokajanje. Kod bulimičara onda slijedi povraćanje, ja to nisam nikad radila. Pila sam Gastale,Rupurute,Compensane, Panase... u nadi da ću brže probaviti ono što sam požderala. U svjetlu pozitivnog razmišljanja evo sretna sam što večeras pišem ovaj post deset dana nakon n-te odluke o držanju dijete. I što sam kilo i po mršavija. Sada ima puno sezonskog povrća i obožavam jesti salate u kojima stavim doslovno sve što se nađe na tržnici, a može se jesti sirovo. Onda u mesni dan ubacim tunjevinu ili mozzarelu, u škrobni dan sam stavila grah, kukuruz i slanutak. Idemo dalje Vaša Bucka |
- 22:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #
05.05.2007., subota
|
Što napisati za prvi post? Pročitala sam Reginu na karakter klubu i evo moj skromni početni dodatak. Ona je svoje skužila i riješila, a ja ? Vidjeti ćemo. Sve počinje i završava sa stresom. Odlučila sam ozbiljno poraditi na sebi, možda je ovo konačno neki dobar početak i uključim se prije 5 dana u karakter klub. Nije da i prije nisam o tome mislila. Svaki dan kad se probudim, svaku večer kad legnem , svaki obrok koji pojedem, svaki grijeh koji napravim ne držeći se nekih dijetnih pravila, a to je svaki dan, svaki pogled na samu sebe u ogledalu, svaki pogled u kabini za probu u dućanu (neonska svjetla -trebalo bi ih zakonom zabraniti) -dakle svaka ta situacija u meni izaziva gubitak samopoštovanja. I evo što su mozak i psiha. Ja jako volim sebe jer da se ne volim sigurno ne bih bila ovoliko nezadovoljna samom sobom. A istovremeno ne poštujem samu sebe dovoljno da bih nešto pokrenula. Živim u svijetu iluzije i laži, po principu: "Ma što ima veze svi debeli ljudi su uvijek nasmijani, dobre volje, a mršavci su namrgođeni, ljuti, frustrirani". Šipak. Debljina nema veze s raspoloženjem, iako i hrana naizgled popravi raspoloženje, jer trenutno nema ničeg drugog u tvom životu da ti ga popravi. Sjećam se kad sam bila jako zaljubljena ili kad sam provodila vrijeme s osobom koju sam voljela da mi uvečer nije padalo na pamet jesti. Bilo mi je dovoljno da sam uz tu osobu, da sjedimo na kauču, da gledamo TV, da se onako nasloniš na nečije rame, zatvoriš oči i dišeš. Ništa drugo. Kako su ti trenuci bili kratki, a nekad čak i ukradeni bila sam i te kako svjesna njihove vijednosti. Nisu ti trenuci bili tako davno ima ih i danas, ali ih je premalo. Zato volim jesti, zato ne poštujem sebe, zato se nerviram. Možda će ovo biti dovoljni razlozi da se ozbiljno pozabavim svojim vanjskim izgledom, svojom težinom i vraćanjem samopoštovanja. Nisam sigurna, ali evo možda i ova moja blogerska ispovjed bude kamen temeljac za neke promjene u životu. Razlozi zbog kojih nisam sigurna hoću li uspjeti 1. Nisam dovoljno jak karakter, pokušavala sam i do sada pa nisam uspjela-ima li smisla još jednom početi Sizifov posao. Rješenje: uz pomoć karakter kluba vježbati ću karakter. 2. Htjela ne htjela to priznati hrana mi pričinjava zadovoljsto. Kad npr. znam što će tog dana biti za ručak ili uvečer, ja već sat dva unaprijed u glavi imam vizualizaciju tog jela i jedva čekam doći na domjenak, na večeru, na ručak ili čak i kući na ručak i uživati u realizaciji moje vizualizacije (mudre li rečenice!!) . Rješenje- za sada ga nemam 3. Nemam vremena pripremati si obroke po nekim pravilima jer previše radim. Najbrže je pojesti nešto usuho, sendvič, pizzu, 1 kg sladoleda. Rješenje: nađi vremena!!! 4. Previše je iskušenja u vidu službenih večera, ručkova (takav mi je posao). Kako ću tamo ne jesti sve ponuđeno, jer će mi se smijati "vidi onu debelu pravi se da ne jede, a da je tako ne bi bila tolika". Onda ja svaki put uredno pojedem sve što mi je servirano, i mislim kako ću sutra sve to popraviti. Da ne bi!!! 5. Fizička aktivnost: Nemam vremena... imam previše posla...daleko mi je teretana, kako ću doći tamo i biti najdeblja. možda bolje da najprije malo smršavim pa ću onda od jeseni u teretanu ... od nove godine... od proljeća... bla bla bla... Istina je da sam prelijena i da mi je volja slaba... opet se eto vraćamo na snagu volje i karakter Ima tih razloga sigirno još, ali neću više o negativnostima. Ajmo pozitivno razmišljati. Razlozi zbog kojih bih možda mogla uspjeti: 1. Fizički ću se osjećati bolje, neće me boljeti kralješnica, kukovi, leđa, koljena, neće mi naticati gležnjevi 2. Moći ću u trgovini kupovati garderobu na običnim odjelima, a ne samo tražiti odjel B&B, (Big and beautiful), Grande taille i sl. Možda ću doživjeti da kažem u dućanu "Imate li broj manji, a ne imate li broj veći. 3. Možda ću doživjeti da mi kažu "Kako si smršavjela, dobro izgledaš", a ne "Ti jesi malo deblja ali tebi to dobro stoji" da ne kažem oni najokrutniji koji mi kažu "Jesi se ti to opet udebljala" ili još gore" Nisam te prepoznao-la što si to napravila od sebe". Mrzim ih. Ja onda kažem " a eto malo sam se popunila", jer što ću drugo kretenima reći. 4. Moći ću se bolje kretati, imati ću više energije 5. Učlanila sam se u karakter klub i iako se ne poznamo međusobno nego samo preko zajedničkog problema i interesa, a to je debljina, nekako kao da imam neku moralnu obavezu sada da pokažem kako mogu opravdati članstvo u udruzi. Onda me pokolebaju voditeljice tog kluba (danas čitam Wandu) koje su isto griješile. Pa mislim kako neću ja griješti ako one jesu, ali Bože moj ljudski je griješiti, svi smo bića od krvi i mesa, a one su ipak uspjele smršavjeti možda ne do željene težine, ali svaki izgubljeni kg je veliki uspjeh. Zašto onda ne bih i ja??? Članice kluba doživljavam kao moje virtualne prijateljice, a otkad sam i ja u klubu svaki njihov uspjeh mi se čini i moj a dijeliti ću s njima svoje jade, krize i neuspjehe. 6. Puno sam do sada ciljeva u životu ostvarila, ali ovdje ne uspjevam. Neka mi ovo bude poticaj da uspijem 7. And last but not least : početi ću poštivati samu sebe Život mi jeste stresan i to jako, ali to ne smije biti razlog ili opravdanje ili alibi ili...što god hoćete da se zatrpavam nekvalitetnom hranom i u njoj ponekad orgastički uživam, a poslije toga osjećam krivicu. Sve počinje i završava stresom. Bucka again |
- 14:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Lipanj 2007 (1) Svibanj 2007 (3) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O mršavljenju, o životu, o svemu vedrom i tužnom što mi padne na pamet  Startna pozicija: visina 172 cm Težina 1.5.2007.-117kg 10.5.2007. 115,3 kg  24.5.2007 114,3 kg 4.6.2007. 114.3 kg 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||